TROJAN
Trojan lokalitet na Ormanju mještani nazivaju Trojani. Trojan je u slavenskoj historiji jedan od slavenskih patrijarha prema kome je, u znak poštovanja, čak i jedan historijski period Slavena nazvan Trojanovo doba. Trojan se u historiji vrlo često identifikuje i sa rimskim carem Trajanom koji se kod starih Slavena ponekad smatrao božanstvom. Njegov kult bio je vezan za ruševine zamkova i utvrđenja rimskog cara Trajana. Mnogi istraživači smatraju da je Trajanov kult nastao na osnovu vjerovanja u ukletost mjesta koja se na neki način povezuju sa rimskim imperatorom Trajanom. Istraživač Jagić smatra da su Sloveni sve ruševine počeli postepeno povezivati sa carem Trajanom zbog čega je on postao demon ruševina, odnosno, biće koje naseljava ostatke nekadašnjih zamkova i utvrđenja.
Na ovaj način, Trajan ili Trojan je stekao i status božanstva pa se smatrao jednakim Perunu, Horzu, Velesu i ostalim bogovima. Kako god shvatili Trojana moramo uzeti u obzir da se ovde radi o jednom posebnom biću koje ni na koji način nije povezano sa rimskim carem sličnog imena već da je najvjerovatnije da je kult ovog bića, bio on mag ili demon predstavljao osnovu kulta rimskog cara Trajana. Jer i kao demon, Trajan je morao postojati u ljudskoj svijesti nezavisno od postojanja imperatora Trajana.
Na teritoriji bivše Jugoslavije, u Mostaru postoji jedan most koji se naziva Trajanovim mostom, dok se u Dalmaciji nalaze ruševine Trajanovog zamka. Na rijeci Dunav nalazi se, pak, spomenik poznat pod nazivom Trajanova tabla. Pored brojnih spomenika posvećenih rimskom caru Trajanu na teritoriji bivše Jugoslavije nailazimo i na legende o mitskom biću po imenu Trajan. Srbima je poznata bajka o caru Trajanu koji je od naroda krio svoj neobičan fizički izgled. Naime, on je imao kozje uši koje je vidio samo njegov berberin. Tu je i legenda o demonu Trajanu koju je zapisao Vuk Karadžić a koja govori o tome kako je ovaj demon izlazio svake noći iz svoje tvrđave blizu Šapca da bi imao odnose sa lijepim seoskim djevojkama. Trajan je veoma pazio da se vrati u tvrđavu prije izlaska sunca koje bi ga svojim zracima spžilo. Ipak, ovakvu sudbinu Trajan nije mogao da izbjegne. Nakon što su seljaci odsjekli jezike pijetlovima koji su Trajana upozoravali na dolazak zore, Trajan je, nemajući vremena da se vrati u tvrđavu prije izlaska sunca, bio spržen. Ova legenda veoma podsjeća na neku od priča o vampirima kao i na legendu o ukrajinskom knezu Višeslavu koji je žurio da dođe do svog zamka na Krimu prije izlaska sunca. Još jedna od srpskih legendi govori o troglavom demonu po imenu Trajan koji je živeo planini Cer. Jedna Trajanova glava gutala je životinje, druga ljude a treća ribe. Kao i Trajan iz priče koju je zabilježio Vuk Karadžić i cerski Trajan bio je kažnjen na isti način – zraci sunca spžili su ga dok je pokušavao da pobjegne u svoje utvrđenje.
Izvori:
Monografija općine Hadžići – Vahid Alađuz
Hadžićka toponimija – Vahid Alađuz
Trojan, Trajan – Vesna Kakaševski
Trajan Decije – Wikipedija
