Izvještaj sa izviđanja staze 24.10.2021, lovni dan
Ulaz prema Trojanu se još uvijek ne vidi. Ali već nekoliko koraka dalje, studenti FASTO su očistili nastavak putića do Trojana dovoljno da se može napraviti šetnja ili trailmanijački trk. Od Lopara staza prepuna boja i na brzom dijelu nas je dovoljno očarala da zaboravismo skrenuti prema vrhu Šišana. Uspon na Šišan je strm i težak. Nisko drveće drži zemlju, mali ljudi zahvaljuju na siromaštvu a veliki proklinju darove prirode. Sa Gornjeg teferiča stražarski pogled prema Zapadu, kažemo Suncu do viđenja i zalazimo u sjevernu stranu Šišana. Kod kućice na dnu Šišana nas dočekuju lovci, kažu lovački dani su narednih nedjelja, piše na svim ulazima, pitaju nas otkuda smo došli. Sjedam na klupu i dvomumim se da li da se vratimo nazad. Lovci nas ohrabruju da idemo dalje ali da pazimo, da ne lutamo u gustiše gdje se krije divljač. Lijep dan, ranije na domu smo saznali da će jedna grupa planinarki biti u šetnji pa zaključismo da se ni u šumu ne može pobjeći od zala nefunkcionalnosti javnih uprava, sistema, manjka komunikacije i ostalog, od kojih se danas uveliko gine i nastavismo ironiju rasipati po šumi i kamenju do Javora.
Livada prije izvora u travi nekošenoj, kako li su stari narodi to rješavali bez trimera? Kod vode smo napravili strategiju kako dalje prema pećini i otišli prije planinarki čiji su se glasovi približavali da im ne upropastimo dan.
Reći ću vam da nam je pećina otkrila tajnu zašto se zove Vilodor ali neki drugi put ćemo o tome. Za ovaj put ću vam otkriti drugo, da na Ormanju postoji međustijena sa koje se vidi glavna stijena, dovoljno blizu da se napravi vrhunska fotka trkača na stazi. Mjesto kod pećine na svoj način uliva sigurnost jer je teško pristupačno, uspon do nje je strm pa se je teško bilo kome usuditi da ulaže napor da se penje do nje bez prijeke potrebe. Očarani međustijenom i pogledom sa nje, uspon preko grebena sa otvorenim širokim vidikom nam više nije ni bio toliko zanimljiv, osim mjesta sa kog se vidi međustijena, a sve zbog mogućnosti za fotoegzibicije koje pruža. Ima tih dva tri koraka staze koji prolaze rubom stijene. Nije da se ne može zaobići ali je privlačno i sigurno će biti predmet na ogledu staze koji će da uradi GSS Hadžići u narednim danima kako bi se osigurala bezbjednost ljudi na trci.
Odmorili smo iznad izbledjelog natpisa TITO na vrhu i krenuli naniže. Grane se svile pa se saginjemo i manevrišemo. Kaže Denis, sredićemo mi ovo a ja kalkulišem da li 8 ili 10 ljudi mogu kompletnu stazu da srede odjedanput. Interesovalo me je da li je silazak previše strm za Denisa koji se volonterski prijavio da ispita stazu. Pitajte ga, meni se nije ni jednom požalio. Na Bijelim vodama smo se natankali svježe izvorske vode i začas nas eno na kafi kod doma. Tu su i planinarke, vesele i pjevaju, sve slavi divan jesenji dan.
P.S. Trka neće biti u nedjelju.
