Trojan / Trogan
Mitsko stvorenje starih slavena, nekada prisutno u vjerovanjima, danas u narodnim legendama i mitovima slavenskih naroda.
Šta je konkretno i šta predstavlja Trojan / Trogan teško je reći i kakvu je ulogu imao u vjerovanju starih slavena. Vjerovanja nisu zapisivana u vrijeme kada su bila aktuelna i bez uticaja monoteističkih religija, već su zapisana dosta izmjenjena i pod uticajem monoteističkih religija.
Kao glavni izvor zapisa korištene su narodne legende i mitske priče koje su se do tada usmeno prenosile i lokalni prenosioci su često „bojili“ priču izostavljajući ponešto a ponešto dodajući, tako se na „slavenskom“ prostoru pojavilo mnogo narodnih legendi i mitskih priča o mnogim mitskim bićima, pa tako i o Trojanu / Troganu.
Iz zapisanih izvora sa sigurnošću ne možemo reći da li je Trojan / Trogan bio božanstvo, demon, iscjeljitelj, pripadnik klera, rimski imperator ili samo čovjek koga je zadesila zla sudbina.
U nekim narodnim legendama i mitskim pričama mu se pripisuju epiteti i drugih mitskih bića i božanstava starih slavena. To dodatno komplikuje stvar kada hoćemo da spoznamo ponešto o Trojanu / Troganu.
Čitajući na temu staroslavenske mitologije, u izvorima i pisanim materijalu ne samo naroda bivše Jugoslavije nego i Rusije, Ukrajine, Bugarske, Poljske, Slovačke i Češke pojavljuje se puno priča o samom Trojanu / Troganu.
Prva stvar koja mi je zapala za oko je dvojnost imena. Spominje se pod oba imena uglavnom kod naroda gdje se prenose narodne legende koje ga opisuju kao demona sa tri glave. Mada čitajući narodne legende i priče mogu zaključiti da se ime izvodi iz nekih osobina trojstva – troganstva koje se pripisuju mitskom biću starih slavena Trojanu / Troganu.
Još kao student planinareći po planinama Bosne i Hercegovine sam čuo, između ostalih, jednu takvu narodnu legendu o mitskom biću Trojanu / Troganu. Pripovjedač u konkretnom slučaju mitsko biće je zvao Trogan i kako reče priču je čuo od starih kao dijete.
Narodna legenda kaže ovako: „… kako se neki vojnik vraćao iz boja (rata), i pješke idući svojoj kući na putu ga uhvati, siromaha, noć. Kako se nije imao gdje skloniti, noću nastavi put, prolazeći pored vode (nije mi jasno da li je u pitanju izvor, potok, rijeka, jezero…) začu smjeh i milu pjesmu djevojaka. Pritaji se, prikrade se, kad iznad vode igraju i pjevaju vile. Opijen njihovom pjesmom, plesom i ljepotom, a sam napaćen ljutim bojem i željan života, pokuša da uhvati jednu vilu za sebe.
Umornoga vile ga brzo svladaše i u vodi udaviše, ali mu duša mira ne nađe, iz mrtva tijela izađe demon ljut na vile što ga umoriše.
Svaku noć demon vode obilazi tražeći vile da im se osveti za smrt nepravednu, a po danu se u planini skriva…“
Pa nastavlja pripovjedač pričati: „Zato žensku ne valja poslije akšama na vodu ići, da je Trogan za vilu ne zamjeni pa joj kakva zla ne učini”
U šali ga pita neko od kolega: „A mušku, hoće li šta mušku?“
Pripovjedač nastavi: „Mušku neće ništa, voli ti on gazije, junake i siromahe samo da ga ne diraju, a prišuljat mu se nikako ne možeš, to tri glave ima. Ja Trogan tri glave ima i u nebo i u vodu i u žemlju gleda.”
Doduše tu noć nam je starina ispričao još poneku priču i anegdotu ali nisu za svačije uši ni oči. Ko želi da se nasluša priča i svašta novoga sazna, savjetujem da uzme vremena, čizme, ranac i put planine se zaputi….
CS Alpha
Priča sa Ormanja
O nekropoli stećaka Krst
