Čankari
Čankari su pravili posude od gline u kojima se čuvala hrana, čanke, ćupove i tekna za mlijeko. Dok su radili, čankari su ostajali podno Šišana, pokraj radionice i živjeli tu neko vrijeme.
Slovo po slovo, riječ po riječ, priča započeta da probudi znatiželju onima koji uživaju u šumskom ambijentu, u šetnji ili trku, ocrtala je maglovitu predstavu o Trojanu. Na red je došao Šišan. U podnožju brda Šišan, po kazivanju Jovanke Mandić koja je umrla 1980. u svojoj 92. godini a čiju priču nam prenosi njena unuka Rosa, čankari su pravili posude od gline u kojima se čuvala hrana, čanke i tekna za mlijeko, ćupove u kojima se može dobro skuhati bosanski lonac. U ćup se ubaci više vrsta mesa, sezonsko povrće, npr. kupus i karfiol. Prekrije se gazom da se ne isparava i zaveže se kanapom. Priču o čankarima Jovanka je čula od svog pradjeda a ćup koji ćemo prikazati na fotografiji je zatekla u kući Mandić kada se udala. Ne zna se ko i kada ga je pravio.
Na Šišanu se još uvijek nalaze hrpe ulomaka od posuda koje su čankari lagerovali kao otpad. Mnogi mještani su već odatle nosili šarene komade svojoj kući i sad mislim da je došlo vrijeme da ih pokažu, da i mi vidimo barem preko fotografije čankarske majstorije. U kućici na Loparima komšije su nas uputile na nove izvore informacija o lokalnoj istoriji i jedva čekamo da saznamo detalje, pa će i priča o Šišanu naredni put nadamo se biti malo bogatija.
Uspon na Šišan danas bio je lagan, a Vilodor je pokazao svoje zlatno izdanje. Priroda se potrudila da vodom počisti stazu uspona a na silasku me je obradovala tepihom od suhog lišća. Nisam fotkao dio gdje je lišće bilo najdublje jer mi je bilo žao da zastajem i zaustavim trk po oblacima. Biljke su malo oživjele, jer je toplo vrijeme. Iako su stabla gola, sve je pomalo ličilo na proljeće.
