Kradljivci prošlosti
Povodom “incidenta” koji se sudeći po tragovima desio nedavno, čim se snijeg otopio, skrećem pažnju na članak “Kradljivci prošlosti” u nedeljniku “Vreme” iz 2019. godine, autora arheologa Dr Adam N. Crnobrnja i odlomak iz članka:
Kada tragači i preprodavci antikviteta prekopaju lokalitet, uništava se primarni kontekst, a time i mogućnost da nam lokalitet pruži valjane informacije. Zamislite neko mesto savremenog zločina, u nekom stanu gde svaka sitnica i ostatak organske materije predstavljaju potencijalni trag za istražitelje. I zamislite da se dozvoli da u taj stan najpre uđu “ljubitelji” policijskih istraga, pokupe šta im se sviđa, isprevrću stvari, kontaminiraju prostor i kažu: “Mi smo otkrili mesto zločina, malko smo vršljali pa sad nek nam policija bude zahvalna što smo ih pozvali.”
Za prestup koji čine “tragači za blagom” u Republici Srbiji – “neovlašćeno izvođenje arheoloških istraživanja”, u Krivičnom zakoniku Republike Srbije se prijeti kaznom do pet godina zatvora.
Juče u subotu, 19. februara 2022. na obilasku terena zatekao sam neku vrstu izložbenog stanja na arheološkom lokalitetu kod Šišana. Vidljivi tragovi kopanja i tri veće gomile komada keramike.
Sad ne znam kome da prijavim incident ili vandalizam, ne znam kako da nazovem ovaj čin skrnavljenja arheološkog lokaliteta. Da li je moguće tražiti policijski uviđaj u stanje na terenu i stručno saniranje načinjene štete?! Ipak se radi o našoj kulturno-istorijskoj baštini i bez obzira što područje nije registrovano i institucionalno zaštićeno važno je da gradimo svijest o vrijednosti nalazišta i važnosti njegovog čuvanja, u lokalnoj zajednici, sa lovcima, izletnicima, planinarima, trkačima i svima ostalim.
Dr. Mihovil Mandić koji je vršio istraživanje lokaliteta Šišan rođen je 9. listopada 1871. u Dolcu kod Travnika, u staroj i uglednoj travničkoj obitelji, u doba kad se vladavina Osmanskog Carstva u Bosni i Hercegovini polako približavala svojem završetku. Iz bogate biografije izdvajamo period kada je radio kao Muzejski ravnatelj (1937. – 1941.). Prethistorijski odjel vodio je sve do kraja 1939. Bio je urednik Glasnika Zemaljskog muzeja te je od 1936. do 1941. uredio ukupno 10 svezaka tog časopisa. U ljeto 1941., svega nekoliko mjeseci nakon raspada Kraljevstva Jugoslavije i stvaranja Nezavisne Države Hrvatske, otišao je s 45 godina radnog staža u zasluženu mirovinu. Vjerojatno nije postojao nijedan imalo značajniji hrvatski arheolog koji je poslije smrti toliko omalovažavan i čije su zasluge toliko potcijenjene kao što je to dr. Mihovil Mandić. Njegovo je ime do danas ostalo slabo poznato ne samo u širim znanstvenim i kulturnim relacijama, nego čak i u arheologiji. Uzrok tome, nije znanstvene prirode, nego je u pitanju negativan, neispravan i nepravedan odnos prema Mandiću od strane njegovih nasljednika u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Razlozi takvog odnosa bili su isključivo politički i privatni.
Na brdu Šišan Dr. Mihovil Mandić je 1937. i 1938. godine vršio arheološka istraživanja i otkrio nalazište ostataka zemljanog posuđa. Prema rezultatima njegovog istraživanja objavljenim u Glasniku Zemaljskog muzeja 1939. godine na sedlu ispod brda Šišan je u predhistorijsko doba bila lončarska radionica koja se održala do historijskog doba, prema nalazima iz različitih historijskih perioda. Na samom vrhu brda Šišan Mandić je pronašao ostatke suhozida koji vjerovatno potiče od neke stražarnice iz predhistorijskog vremena. Nekoliko koraka ispod vrha na južnom obronku brda na jednoj maloj terasi koja se zove “Gornji teferič” našlo se mnogo različite keramike koja mora da potiče od spomenute stražarnice, bilo da ju je voda splavila od stražarnice ili da su je ovamo pobacali stražari kad im se što polupalo.
Motivi sa pronađenog posuđa korišteni su za izradu logotipa događaja “Ormanj trail running”.
Izvori:
– Glasnik Zemaljskog muzeja 1939 SVESKA 1
– MIHOVIL MANDIĆ KAO ARHEOLOG – DARKO PERIŠA – Arheol. rad. raspr. 15(2007), str. 249-283
– Monografija općine Hadžići – Vahid Alađuz
– Kradljivci prošlosti – VREME – BR1508 – 28.11.2019.
