Crna rupa Ormanj traila
Ova priča je jedan gravitacijski centar koji sažima najtežu priču vezanu za ideje, motive, postanak i budućnost projekta Ormanj trail running. Najteže su lične priče, ja pa ja, bla bla bla. U trkačkom svijetu se priča da su idejni tvorci i organizatori trka teški ljudi, možda što želeći da sam događaj izvedu savršeno, prema viziji, često nedovoljno dokumentovanoj, ne predstavljenoj javnosti na dobar način, nerazumljivo, višeznačno, netransparentno, zbog kratkih rokova, u manjku volonterizma i entuzijazma u društvu, stvari rješavaju na svoju ruku, sve dok se ne opeku. Hajdemo stoga da se zaputimo u sam gravitacijski centar projekta Ormanj traila i da pokušamo da se provučemo na drugu stranu kako bi nas obasjalo svjetlo spoznaje o kakvoj se trci ovdje radi.
Svoj volonterski angažman u organizaciji trail trka započeo sam 2015. godine na Jahorina ultra trail događaju koji je spajao Višegrad i Jahorinu na 100km dugoj stazi. Inspirisan snagom ultraša koji nevjerovatnim nabojem duha naprosto šokira, koji nadjačava materiju i oduzima dah sa jedne strane, i sa druge strane sa idejom projekta koji je vezao naljepše predjele Sarajevsko-romanijske regije i mnogobrojna planinarska udruženja na potezu Višegrad-Jahorina, predao sam se viziji i uložio sve svoje snage u projekat da pridonesem ostvarenju ciljeva. Da se postignu visoki ciljevi sa malo resursa teško je, ali želja da se oni ostvare navedu čovjeka da se liši komfora, da stalno razvija razne vještine za koje inače ne bi imao interesa. Intezivna komunikacija sa lokalnim stanovništvom i udruženjima, istraživanje terena, snimanje i uređenje staza, planiranje i organizacija projektnih aktivnosti tjeraju čovjeka da stalno traži bolja i lakša rješenja.
Kada mi je vila dala ideju da pravimo trku na Ormanju pomislio sam OK, potrebno je da napravimo detaljan projekat da unaprijed isplaniramo sve aktivnosti događaja, da definišemo benefite lokalne zajednice i prema njima postavimo ciljeve, da motivišemo ljude da se uključe i da svi zajedno napravimo nešto u čemu ćemo svi zajedno uživati. Ne vjerujem u vile, vjerujem više nauci i brojevima. (Vilu sam uveo u priču za one kojima brojevi i suhoparne riječi poput aktivnosti, planovi, organizacija i slično izazivaju tjeskobu ili padaju kao neki teret duši.) Elem, jedna od vrijednih vještina kojoj sam u zadnje vrijeme posvetio posebnu pažnju i nastojim da je i dalje razvijam u svojoj volonterskoj karijeri je pisanje i koordinacija projekata.
Pišući projekat Ormanj trail running želio sam da popravim mnoge nedostatke koje sam uočio u organizacijama lokalnih trka a i da uvedem neke nove neisprobane stvari. Prije svega, transparentnost do kraja. Projekat i budžet trke na Ormanju je dostupan javnosti na web stranici a sa aktivnostima u pripremi javnost se upoznaje kroz blog. U prvoj verziji projekta datum trke nije bio određen unaprijed već je zavisio od zainteresovanosti sponzora za događaj. Nakon par mjeseci zaključivši da sponzorska ponuda nije primamljiva, revidirao sam projekat i umanjio sponzorske pakete i definisao tačan datum trke. Od tada 12. decembra 2021. do danas kada smo na početku proljeća, razmišljao sam o vrijednosti vještina koje se stiču učešćem u organizaciji trka, te sagledavši tešku ekonomsku situaciju u kojoj se trenutno naše društvo nalazi i teškoće na koje nailaze ljudi čitajući suhoparno štivo odlučio sam da ponovo revidiram projekat. Ovaj put sam pojednostavio i bolje opisao budžet projekta i racionalizirao troškove događaja. Dokumenti projekta su ažurirani na web stranici istovremeno sa objavom ove priče.
Na kraju ističem ovdje ono što je meni najvrijednije, a to je što se svako malo otkrivaju nepoznate ljepote Ormanja. Nedavno je ekipa sa Lopara uredila stazu dugačku 1km prema pećini, meni do juče nepoznatoj, iako mi je udaljena od kuće u kojoj sam rođen i proživio dva života, samo 2 kilometra. Nalazi se na istočnoj strani Šišana, ulaz je poprilično zatrpan zemljom i kamenjem pa će biti potreban dalji angažman na čišćenju i uređenju ulaza. Takođe novost je da se uređuje i obilježava staza prema izvoru Studenac sa polaskom od Lopara. Među ciljevima projekta su uređenje i markiranje manje poznatih staza a koje mogu da budu zanimljive ljudima koji žele lakšu i opušteniju relaksaciju u kratkim šetnjama kroz šumu, za ljude koji žele da uđu u svijet planinarenja postepeno se prilagođavajući prvo na kratkim distancama. Staze na Ormanju i Šišanu su kratke ali pružaju puni ugođaj planinarenja zbog raznovrsnosti terena.
Kao koordinator projekta težak sam čovjek, ali ću se prilagoditi okolnostima. Težak sam i kao introvert zabavljen brojevima i tačnim izračunima, ali se nadam se da će vile češće da se pojavljuju na Ormanju i da će da nam pokazuju svoje puteve i načine da u ovom svijetu živimo ljepše, zdravije i zabavnije.
Miroslav Mandić