PRIČA SA ORMANJA
Ova priča otkriva porijeklo naziva staza, prezentuje lokalnu istoriju i toponime, daje Ormanj planini novu dimenziju i čini da pružimo korake kroz mistične prostore i vremena. Detalji priče nisu izmišljeni već su bazirani na istraživačkim radovima i relevantnim izvorima. Za početak priče odabrali smo tri Ormanjska toponima sa kojima ćemo plesti priču a sam Ormanj će nam biti podloga od koje polazimo. Toponimi su Trojan, Šišan i Vilodor. Pa da krenemo.
ORMANJ
Translator sa turskog “orman” prevodi u “šuma” što navodi na zaključak da je naziv planine turcizam, koji ukazuje na područje pokriveno šumom. Toponim Ormanj prvi put spominje Herceg Stjepan 1450. godine, kada je prijetio Dubrovčanima da će ih iz Drijeva raseliti i premjestiti na Ormanj. To bi trebalo da znači da je herceg Stjepan imao u vlasti područje Ormanja, da je pod Ormanjom imao neki trg (inače gdje bi drugo premjestio dubrovačke trgovce) te da je taj trg mogao biti negdje na području Pazarića.
TROJAN
Trojan lokalitet na Ormanju mještani nazivaju Trojani. Porijeklo ovog naziva je nepoznato ali je sigurno mnogo zanimljivo. Trojan je u slavenskoj historiji jedan od slavenskih patrijarha prema kome je, u znak poštovanja, čak i jedan historijski period Slavena nazvan Trojanovo doba. Trojan se u historiji vrlo često identifikuje i sa rimskim carem Trajanom koji se kod starih Slavena ponekad smatrao božanstvom. Njegov kult bio je vezan za ruševine zamkova i utvrđenja rimskog cara Trajana. Mnogi istraživači smatraju da je Trajanov kult nastao na osnovu vjerovanja u ukletost mjesta koja se na neki način povezuju sa rimskim imperatorom Trajanom. Istraživač Jagić smatra da su Sloveni sve ruševine počeli postepeno povezivati sa carem Trajanom zbog čega je on postao demon ruševina, odnosno, biće koje naseljava ostatke nekadašnjih zamkova i utvrđenja. Na ovaj način, Trajan ili Trojan je stekao i status božanstva pa se smatrao jednakim Perunu, Horzu, Velesu i ostalim bogovima.
Kako god shvatili Trojana moramo uzeti u obzir da se ovde radi o jednom posebnom biću koje ni na koji način nije povezano sa rimskim carem sličnog imena već da je najvjerovatnije da je kult ovog bića, bio on mag ili demon predstavljao osnovu kulta rimskog cara Trajana. Jer i kao demon, Trajan je morao postojati u ljudskoj svijesti nezavisno od postojanja imperatora Trajana.
ŠIŠAN
Na brdu Šišan Dr. Mihovil Mandić je 1937. i 1938. godine vršio arheološka istraživanja i otkrio nalazište ostataka zemljanog posuđa. Prema rezultatima njegovog istraživanja objavljenim u Glasniku Zemaljskog muzeja 1939. godine na sedlu ispod brda Šišan je u predhistorijsko doba bila lončarska radionica koja se održala do historijskog doba, prema nalazima iz različitih historijskih perioda. Na samom vrhu brda Šišan Mandić je pronašao ostatke suhozida koji vjerovatno potiče od neke stražarnice iz predhistorijskog vremena. Nekoliko koraka ispod vrha na južnom obronku brda na jednoj maloj terasi koja se zove “Gornji teferič” našlo se mnogo različite keramike koja mora da potiče od spomenute stražarnice, bilo da ju je voda splavila od stražarnice ili da su je ovamo pobacali stražari kad im se što polupalo.
Motivi sa pronađenog posuđa korišteni su za izradu logotipa događaja.
VILODOR
Vilodor je naziv za pećinu koja se nalazi kod Trojana iznad sela Doljani. U pećinu se jedva moglo ući kroz manji otvor iza kojeg se, nekoliko metara od ulaza, nalazi poveća prostorija. Njene dimenzije su otprilike oko 4 metra dužine, dva širine i oko dva metra visine. U ovoj prostoriji se nalazi jedan veliki vertikalni crni kamen, koji po svemu odudara od svog okruženja. Ali, dalje od ove prostorije nije, do sada, niko išao. Ova pećina nije zabilježena ni na jednoj karti zbog čega, vjerovatno, nije bila predmet interesovanja speleologa. Nastanak i značenje ovog toponima nije poznat stanovnicima najbližih Doljana. Pretpostavlja se da naziv ima veze sa vilama koje su tu živjele.
Izvori:
Monografija općine Hadžići – Vahid Alađuz
Hadžićka toponimija – Vahid Alađuz
Glasnik Zemaljskog muzeja 1939 SVESKA 1.
Trojan, Trajan – Vesna Kakaševski
Trajan Decije – Wikipedija
