Imena, tragovi i tumačenja

Tragovi ljudi, vremena i predanja

Ormanj je planina iznad Pazarića. Njene šume, grebeni i udoline čuvaju tragove različitih vremena, ali i pitanja na koja još nemamo pouzdane odgovore.

Imena mjesta često nadžive ljude koji su ih prvi izgovorili. Prenose se s generacije na generaciju, a njihovo prvobitno značenje s vremenom se izgubi. Ponekad ih možemo povezati s jezikom, historijskim zapisima ili arheološkim nalazima. Ponekad nam ostane samo ime i nekoliko mogućih objašnjenja.

I Ormanj ima takva mjesta. Trojan, Šišan i Vilodor nisu samo nazivi na planinarskoj karti. Svaki od njih vodi nas prema nekom drugom pitanju: šta se ovdje nekada događalo, ko je ovim prostorom prolazio i koliko od te prošlosti još možemo prepoznati u današnjem krajoliku?

Ormanj — ime koje upućuje na šumu

Turska riječ orman znači šuma. Zbog sličnosti s imenom Ormanj, moguće je da naziv planine potiče od te riječi i da je nekada označavao šumovito područje. Ipak, porijeklo imena nije pouzdano utvrđeno.

Ime Ormanj zabilježeno je i u historijskom kontekstu. Vahid Alađuz u knjizi Hadžićka toponimija navodi da je herceg Stjepan 1450. godine prijetio dubrovačkim trgovcima da će ih iz Drijeva premjestiti na Ormanj.

Na osnovu tog podatka, Alađuz pretpostavlja da je herceg Stjepan imao vlast nad ovim područjem i da se pod Ormanjem možda nalazio trgovački prostor, vjerovatno negdje na području današnjeg Pazarića. To je, međutim, autorovo tumačenje, a ne potvrđena činjenica. U navodu koji prenosi kao odredište premještanja izričito se spominje Ormanj.

Bez obzira na to što još ne znamo pouzdano porijeklo imena, ovaj zapis pokazuje da se Ormanj spominjao još sredinom 15. stoljeća. Iza kratke vijesti o prijetnji dubrovačkim trgovcima nazire se svijet u kojem su trgovina, politička moć i kontrola nad putevima imali važnu ulogu.

Trojan — ime bez konačnog objašnjenja

Na Ormanju postoji lokalitet koji mještani nazivaju Trojan, odnosno Trojani. Porijeklo tog naziva nije pouzdano utvrđeno.

Ime može podsjećati na rimskog cara Trajana, ali sama sličnost nije dokaz da je lokalitet dobio ime po njemu. U slavenskoj tradiciji postoje različita predanja i tumačenja povezana s imenom Trojan, uključujući veze s drevnim ruševinama i neobičnim mjestima. Takva poređenja mogu biti zanimljiva za istraživanje, ali ne potvrđuju porijeklo naziva ovog konkretnog lokaliteta.

Šire područje Ormanja i Pazarića ima arheološke tragove iz prošlih vremena, pa je razumljivo što ovakvi toponimi pobuđuju znatiželju. Ipak, bez odgovarajućih arheoloških ili historijskih dokaza ne možemo tvrditi da je na Trojanu postojalo rimsko utvrđenje niti da je njegovo ime povezano s rimskim carem.

Ime je sačuvano. Njegovo porijeklo ostaje otvoreno pitanje.

Šišan — tragovi praistorijske radionice

Šišan je jedan od lokaliteta na Ormanju na kojem su zabilježeni konkretni arheološki nalazi. Mihovil Mandić istraživao je ovo područje 1937. i 1938. godine, a rezultate je objavio u radu Prehistorijska radionica kod Pazarića, u Glasniku Zemaljskog muzeja iz 1939. godine.

Na sedlu ispod Šišana, u kamenitom i zaraslom terenu, pronašao je brojne ulomke keramičkog posuđa. Ulomci su se nalazili na dvije površine s naslagama crne zemlje, među kamenjem i rastinjem. Pronađeni su i ostaci posuđa različitih oblika i ukrasa, a među nalazima su bili i životinjski ostaci.

Mandić je razmatrao porijeklo keramičkih ulomaka. Budući da u neposrednoj okolini nije pronašao grobne humke ni ostatke utvrđenja koji bi objasnili njihovu prisutnost, zaključio je da se na sedlu nalazila praistorijska lončarska radionica koja je nastavila djelovati i u historijskom periodu. U prilog tome govorila je i blizina gline pogodne za izradu posuđa.

U svom radu opisuje i vrh Šišana, gdje je naišao na veliku gomilu kamenja od nekadašnjeg suhozida. Zbog položaja i izgleda ostataka pretpostavio je da se ondje nalazila mala praistorijska stražarnica. Nekoliko koraka ispod vrha, na južnoj padini, nalazi se terasa poznata kao Gornji teferič, na kojoj je pronađena dodatna količina keramike.

Među keramičkim nalazima bilo je predmeta iz različitih razdoblja. Mandić je posebno izdvojio dva bronzana predmeta koja je pripisao halštatskom periodu. Njegovo istraživanje tako pokazuje da je ovaj dio Šišana bio korišten tokom dužeg vremenskog razdoblja, mada tačna priroda svih aktivnosti nije potpuno razjašnjena.

Motivi s pronađenog keramičkog posuđa poslužili su kao inspiracija za izradu logotipa Ormanj Traila.

Vilodor — pećina i igra svjetlosti

Na stijenama Ormanja se nalazi pećina Vilodor. Ulaz je približno četiri metra dug, dva metra širok i dva metra visok i vodi u manji prostor, U unutrašnjosti se nalazi velika, uspravno postavljena tamna stijena.

Kada sunčeva svjetlost prolazi kroz drveće ispred ulaza, na stijene oko pećine padaju svijetle mrlje i pokretne sjene. Kako se svjetlost mijenja, na hrapavoj površini kamena stvaraju se oblici koji podsjećaju na figure u pokretu. Ponekad je to samo igra svjetla i sjene, ali u tim trenucima nije teško zamisliti zašto su ljudi ovakva mjesta mogli povezivati s vilama. Meni, gledajući ove odsjaje, zaista izgleda kao da vile plešu po stijeni.

Duž cijelog grebena Ormanja, poznatog i kao Doljanske stijene, uređeni su brojni smjerovi za sportsko penjanje. Stijene tako privlače i penjače, koji u ovom prirodnom okruženju pronalaze različite izazove. Pored planinara i trkača, Ormanj je i mjesto susreta s prirodom za ljubitelje penjanja.

Planina čiji tragovi ostaju otvoreni

Ormanj je prostor u kojem se prepliću historijski zapisi, arheološki nalazi, mjesni nazivi i sjećanja ljudi. Neki tragovi, poput keramičkih ulomaka na Šišanu, mogu se povezati s konkretnim istraživanjima. Drugi, poput porijekla imena Trojan ili Vilodor, ostaju bez konačnog objašnjenja.

Važno je razlikovati ono što izvori potvrđuju od onoga što tek pretpostavljamo. Upravo takav pristup omogućava nam da Ormanj upoznajemo bez izmišljanja njegove prošlosti, ali i bez odustajanja od pitanja na koja još nemamo odgovor.

Kada danas prolazimo njegovim stazama, ne hodamo samo kroz šumu. Krećemo se prostorom čija se imena spominju vijekovima i čiji su pojedini tragovi prepoznati prije gotovo devedeset godina. A možda će nova istraživanja otkriti još ponešto o ljudima koji su ovdje dolazili, radili i ostavljali tragove.

Ormanj nam ne nudi sve odgovore. Nudi nam dovoljno razloga da nastavimo tražiti.

Izvori

• Vahid Alađuz, Hadžićka toponimija.
• Vahid Alađuz, Monografija općine Hadžići.
• Mihovil Mandić, „Prehistorijska radionica kod Pazarića“, Glasnik Zemaljskog muzeja Kraljevine Jugoslavije u Sarajevu, godina LI, sveska 1, 1939, str. 1–6.